Duhovnost Vodič za dušu

Dharma svih ljudi je – služenje

Svi žudimo za srećom, jer smo po prirodi sretni. Kao duhovne duše prirodno smo sretni, blaženi. Međutim, ispaštamo jer nas je prekrilo pet grubih materijalnih elemenata ─ zemlja, voda, vatra, zrak i eter ─ i tri suptilna nematerijalna elementa ─ um, inteligencija i lažni ego. Materijalisti, koji se poistovjećuju s prekrivačima, tragaju za zadovoljstvom kroz te grube i suptilne elemente tijela. Drugim riječima, samo tragaju za ugađanjem osjetilima, za tjelesnom srećom.

Piše: Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

Svi mi žudimo za potpunim zadovoljstvom jastva, atma-suprasadom, ali prvo moramo znati što je pravo jastvo. Riječ atma, “jastvo”, odnosi se na tijelo, um i dušu. U stvari, mi smo duhovna duša prekrivena dvjema vrstama “odjeće”. Kao što nekog gospodina prekriva kaput i košulja, tako mene, dušu, prekriva grubo tijelo sačinjeno od fizičkih osjetila i suptilno tijelo sačinjeno od uma, ineligencije i lažnog ega.

Pojedinac prekriven lažnim egom poistovjećuje se sa svojim tijelom. Ako ga upitate tko je, odgovorit će: “Ja sam Amerikanac”, ili “Ja sam Indijac” i tomu slično. Ali to su određenja tijela; ona nisu njen pravi identitet.

Vedska literatura naučava da je početak shvaćanja pravog identiteta razmišljanje aham brahmasmi: “Ja sam Brahman, duhovna duša.” Zato Vedanta-sutra kaže: athato brahma-jijnasa, “Sad se valja raspitivati o duhu.” Ljudski oblik života namijenjen je napredovanju u znanju o duhu, a to je znanje početak prave sreće.

Prava sreća pripada duši, ne tijelu i umu

Svi žudimo za srećom, jer smo po prirodi sretni: anandamayo `bhyasat. Kao duhovne duše prirodno smo sretni, blaženi. Međutim, ispaštamo jer nas je prekrilo pet grubih materijalnih elemenata ─ zemlja, voda, vatra, zrak i eter ─ i tri suptilna materijalna elementa ─ um, inteligencija i lažni ego. Materijalisti, koji se poistovjećuju s prekrivačima, tragaju za zadovoljstvom kroz te grube i suptilne elemente tijela. Drugim riječima, samo tragaju za ugađanjem osjetilima, za tjelesnom srećom. U materijalnom svijetu svi teško rade samo radi te sreće. Neki ljudi pokušavaju naći sreću ugađajući tjelesnim osjetilima, a drugi ugađajući umu zanimacijama poput umjetnosti, poezije i filozofije. Ali pravu nam sreću ne može dati ni grubo ni suptilno ugađanje osjetilima, jer prava sreća pripada duši. Doista i vidimo da ljudi nisu sretni, iako se u cijelome svijetu trude da bi udovoljili tijelu i ugodili osjetilima. Ali, ne mogu biti sretni, jer nedostaje temeljno načelo sreće.

Pretpostavimo da imate lijep kaput. Ako ga samo pokazujete, glačate i vrlo pažljivo održavate, vi sami nikad nećete biti sretni. Slično tomu, sad pokušavate ostvariti sreću zadovoljavajući kaput tijela, no to nije moguće. Sreća dolazi jedino kad usrećite dušu. Ili, pretpostavimo da imate pticu u krletci. Ako samo laštite krletku, ali ne hranite pticu, ptica nikad neće biti sretna. Slično tomu, ovo je materijalno tijelo krletka duše i ako se brinemo samo za tijelo, duša nikad neće postati sretna. Zato duhovno znanje počinje sa shvaćanjem da je duša zatočena u tijelu i umu te da joj pravu sreću nikad neće donijeti ni tjelesna ugoda ni umno zadovoljstvo.

Kako onda duša može postati sretna? Kao što je rečeno u Srimad-Bhagavatamu, duša može postati sretna samo kad živi u skladu s vrhovnom dharmom. Uobičajen prijevod riječi dharma jest “religija”, ali preciznije značenje je “ono što održava nečije postojanje” ili “nečija suštinska odlika”. Sve ima svoju suštinsku odliku. Na primjer, suštinska odlika čili papričice je vrlo ljut okus. Kad na tržnici kupujemo čili papričice, probamo koliko su ljute. Ako nisu jako ljute, nećemo ih kupiti. Tako je dharma čili papričice – snažna ljutina. Slično tomu, dharma šećera je slatkoća.

Dharma duše

A što je dharma duše? Kad je zarobi materijalna priroda, duša usvaja razne umjetne dharme koje se temelje na njezinu pogrešnom poistovjećivanju s tijelom. Čovjek rođen u obitelji hindusa reći ne: “Ja sam hindus”, čovjek rođen u muslimanskoj obitelji tvrdit će: “Ja sam musliman”, čovjek rođen u kršćanskoj obitelji tvrdit će: “Ja sam kršćnanin” i tako dalje. Ali, kao što smo već rekli, pravi identitet osobe jest duhovna duša ─ aham brahmasmi: “Ja sam Brahman, duhovna duša.” Kad dostignemo tu razinu duhovnog razumijevanja, naša suštinska odlika postaje jasna. Kao što je objašnjeno: sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje.

Vrhovna dharma duše je posvećeno služenje Bogu. To je naša suštinska odlika. Svatko je već nečemu posvećen: svojoj zemlji, svom društvu, svojoj obitelji, svojoj ženi, svojoj djeci, svojim osjetilima. Nitko ne može reći:  “Nikome ne služim.” Moramo služiti, jer to je naša dharma. Ako nemamo komu služiti, držat ćemo mačku ili psa te služiti njih. Zato je naša suštinska odlika služenje drugome s ljubavlju. Međutim, izmiče nam smisao tih radnji. Volimo mačke, pse i tolike druge stvari, ali zanemarujemo voljeti Boga. Zato ne ostvarujemo pravu sreću. Postat ćemo sretni kad svoju ljubav usmjerimo na pravi predmet.

Preuzeto s http://atma.hr

Komentariši