Vodič za dušu Životne priče

Kuduz i Badema, tragična balkanska romansa

Kuduz je bosanskohercegovačka filmska drama snimljena 1989. godine u režiji Ademira Kenovića, koji je napisao i scenario zajedno sa Abdulahom Sidranom. Okićen “Zlatnom arenom” filmskog festivala u Puli, upamćen je i po muzici Gorana Bregovića, a posebno temi “Žute dunje” u izvedbi Davorina Popovića.

Mnogima je, pak, nepoznato da je film nadahnut istininitom pričom o Junuzu Keči, posljednjem bosanskom odmetniku, kako su ga nazvali.

Filmski Bećir Kuduz u stvarnom životu bio je Junuz Kečo, osoba koja je 1985. punila novinske stupce, nakon što je 21. 3. te godine u selu Gornja Bioča kod Hadžića nasmrt izbo svoju bivšu ženu Rasemu Fazlibašić.

Javnost je tada saznala da je Junuz ranije već bio u zatvoru, zbog ranjavanja policajca te optužbe da je napravio mašinu za falsificiranje novca. Osuđen je 1971. na osam godina zatvora, ali je pušten ranije.

A onda, sada, novinski izvještaji da bivšu ženu nožem ubo sedam puta, da je povrijedio njenog rođaka kod kojeg je boravila nakon razvoda, da je pokušao ubiti i drugog Raseminog daljeg rođaka – i ljubavnika, sve to govori o brutalnom zločinu. Ali, daje naslutiti i pozadinu ispunjenu ogromnom strašću.

Junuz Kečo pobjegao je u Crnu Goru, te je u Budvi radio kao građevinac imena Jozo Klarić. Uhapšen je prilikom rutinske kontrole na budvanskoj plaži.

Junuz Kečo

Tragedija i lov na bjegunca inspirirali su slavnog pisca Abdulaha Sidrana i reditelja Ademira Kenovića za filmsku priču u kojoj je Junuz Kečo postao Bećir Kuduz (kuduz je turska riječ za bjesnilo), a Rasema je preimenovana u Bademu.

Filmska priča se događa u mračnom okruženju gradske periferije. Zavodljiva seoska žena Badema, razvedena i majka djevojčice Amele (u stvarnom životu ona je bila Sanela), upoznaje se s Bećirom Kuduzom koji je upravo izašao iz zatvora. Kuduz sanja o vlastitoj građevinskoj firmi, dok Badema svoju budućnost vidi samo u ulozi konobarica u obližnjoj kafani, gdje je veselo, zabavno i nikad nije dosadno.

Ljubav Bademe i Bećira vatrena je, nepredvidljiva i fatalna. Oni se svađaju i mire, pa opet tako… sve do Bademinog ubistva.
U pozadini priče raste neraskidiva veza očuha i pastorke, Bećira Kuduza i djevojčice Amele, što je važno za epilog u stvarnom životu glavnog lika.

Bećira Kuduza filmska je publika doživjela kao ”grubijana nježnog srca”, dok je Badema, u skladu s čestom balkanskom mizogonijom, prikazana kao ”žena koja je dobila zasluženu kaznu”.

Iz stvarnog života to je epizoda kada na suđenju ubicu Junuza Keču brani majka žrtve riječima: Ovdje sada kažem da je Junuz dobar čovjek, i da protiv njega nemam ništa. Ne tražim da se kažnjava.

A kćerka žrtve, djevojčica Sanela, svaki put kada bi ušla u sudnicu – i to je zabilježeno – trčala je u zagrljaj svom poočimu i plačući pitala sve redom: Zašto mi Junuz ne može biti babo?

Početak rata u Bosni, 1992. godine, Junuz je dočekao izvan fočanskog zatvora, dobivši dopust za bajramske praznike.
Njegovi rođaci kažu da je odmah obukao uniformu Armije RBiH. Bio je, tvrde, jedan od najhrabrijih.

A slobodne dane provodio je sa Sanelom i Hatidžom Fazlibašić, Raseminom kćerkom i majkom, s kojima je živio.
U augustu 1993, Junuza i Sanelu pogodio je snajper.

Našli su ih mrtve kako se drže za ruke. I pokopali su jedno do drugog.