Lifestyle Ljubav Najpopularnije Popularno

Šta je ljubav? Može li nauka objasniti šta je ljubav i kako se ona stvara?

Na svom vrhuncu stanje “zaljubljenosti” je euforično. Jedno s drugim smo emocionalno opsjednuti. Idemo na spavanje razmišljajući jedno o drugome. Kad se budimo ta osoba nam je prva u mislima. Žudimo da budemo zajedno. Kad smo zajedno, kao da smo u raju. Kad se držimo za ruke, osjećamo da nam se krv stapa u jednoj žili. Mogli bismo se ljubiti bez kraja kad se ne bi moralo ići u školu ili posao. Grljenje potiče snove o braku i oduševljenje.

Navedeni smo na vjerovanje da će prava ljubav potrajati vječno. Uvijek će nas opijati prekrasni osjećaji koje imamo u ovom trenutku. Ništa se ne može ispriječiti između nas. Ništa ne može nadjačati našu uzajamnu ljubav. Zaljubljeni smo i uhvaćeni u mrežu ljepote i šarma druge osobnosti. Naša ljubav je najljepša stvar koju smo ikada iskusili. Primjećujemo da su neki bračni parovi izgubili taj osjećaj, ali nama se to nikada neće dogoditi. “Možda njihova ljubav nije bila prava”, zaključujemo.

Nažalost, vječnost stanja zaljubljenosti je izmišljotina, a ne činjenica.

Po nekim istraživanjima zaključeno je da prosječno stanje zaljubljenosti traje dvije godine, a ako je po srijedi tajna ljubav može potrajati i nešto duže.

No, kad-tad se svi spustimo iz oblaka i ponovo stanemo na zemlju. Oči su nam otvorene, pa vidimo nedostatke u drugoj osobi. Otkrivamo da nam neke od njegovih ili njenih karakternih crta ustvari idu na živce, a svakodnevno ponašanje nas smeta.

Te sitne karakterne crte, koje smo previdjeli u fazi zaljubljenosti, postaju sada velika brda.

Zapravo, dobro došli u bračnu stvarnost, gdje ”u slivniku uvijek ima dlaka, a ogledalo je umrljano, gdje se svađe vrte oko toga na koju stranu treba staviti rolu WC papira i treba li poklopac školjke biti spušten ili podignut”. To je svijet u kojem cipele ne odu same do ormarića, gdje kaputi ne vole vješalice, a čarape se u pranju rastežu.

U tom svijetu pogled može povrijediti, a riječ satrti. Intimni ljubavnici mogu postati smrtni neprijatelji, a brak bojno polje.

Šta se dogodilo? Jesmo li zaista imali pravu stvar?

Jesmo, ipak.

Problem je loša informacija. Loša informacija bila je pomisao da će zaljubljenost potrajati vječno. Kad stanje zaljubljenosti dobije svoj prirodni oblik (sjetite se da prosječna faza zaljubljenosti traje dvije godine), vraćamo se u svijet stvarnosti i počinjemo tražiti i nešto svoje.

On/ona će izražavati svoje želje, ali njegove/njene želje su drukčije. On/ona želi seks, a partner je previše umoran. Ona želi posjetiti roditelje, ali on veli: “Ne želim provoditi toliko vremena s tvojima.” On želi na utakmicu, a ona kaže: “Ti više voliš nogomet nego mene.” Malo po malo, privid bliskosti se rasplinjuje, a na površinu izbijaju osebujne i stvarne želje, osjećaji, razmišljanja i način ponašanja.

Dvije su osobe u vezi. Njihove misli se nisu stopile, a njihovi osjećaji su se pomiješali samo nakratko u moru ljubavi. Sada ih valovi stvarnosti počinju razdvajati. Nisu više zaljubljeni pa se u toj fazi povlače, odvajaju, razvode, te kreću u potragu za novim doživljajem zaljubljenosti, ili – počinju ozbiljno raditi na tome da nauče voljeti jedno drugo bez euforije opsjednutosti ljubavlju.

Sve navedeno je dio analize američkog psihologa dr. Pecka, koji zaključuje da stanje zaljubljenosti nije prava ljubav iz tri razloga.

Prvo, zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.

Drugo, zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Šta god činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesnog napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zaljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.

I treće, zaljubljena osoba nije istinski zainteresirana za poticanje osobnog razvoja drugog bića. Ako na pameti imamo ikakav cilj, onda je to da skončamo usamljenost i možda uspjeh ovjekovječimo brakom. Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja i da nam ne treba daljnje napredovanje. Na vrhuncu smo životne sreće i jedina nam je želja da tu i ostanemo. Naš ljubljeni partner se zasigurno ne treba dalje razvijati jer je savršen. Jednostavno se nadamo da će ostati savršen.

Stanje zaljubljenosti možemo prepoznati i odrediti kao privremeni emocionalni uzlet, a potom nastavljamo pravu ljubav sa svojim bračnim drugom.

Prava vrsta ljubavi jeste u suštini emocionalna, ali nije opsjednutost. To je ljubav koja ujedinjuje razum i osjećaje. Ona uključuje čin volje i zahtijeva disciplinu, ali prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. Naša osnovna emocionalna potreba nije zaljubljivanje, nego potreba da nas neko voli, da spoznamo ljubav koja proizlazi iz razuma i izbora, a ne nagona. To znači: ”Potrebno mi je da me voli neko ko je odabrao da me voli, koji u meni vidi nešto vrijedno življenja”.

Takva vrsta ljubavi zahtijeva napor i disciplinu i prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. To je izbor da se utroši energija u nastojanju da se pomogne drugoj osobi, znajući da, ako je njegov ili njen život obogaćen vašim nastojanjem, i vi ćete pronaći osjećaj zadovoljstva – zadovoljstva iskrene ljubavi prema drugome.

Tu nije potrebna euforija stanja zaljubljenosti. Ustvari, prava ljubav ne može ni početi dok ne prođe stanje zaljubljenosti.

Ovo je dobra vijest za (bračne) parove koji su izgubili svoje zaljubljene osjećaje.

Ako je ljubav izbor, onda oni imaju mogućnost voljeti i onda kad se jednom ugasi opsjednutost zaljubljenosti, a oni se vrate u svijet stvarnosti. Ta vrsta ljubavi započinje s određenim stajalištem – načinom razmišljanja. Ljubav je stav koji govori: “Oženjen sam s tobom i biram da brinem za tvoju dobrobit.” U tom slučaju onaj koji bira da voli, naći će odgovarajuće načine da izrazi svoju odluku.

Ako to uspijemo naučiti i odaberemo to provesti u djelo, onda će ljubav koju dijelimo biti uzbudljivija negoli bilo šta, što smo ikada osjetili dok smo bili slijepo zaljubljeni.

Komentariši