Putovanja Vodič za dušu

Svijet na mom dlanu: Filipini – Oči južnih mora

Od onog dana kada je Europa saznala za Filipinski arhipelag i djevojke što se u ovom podneblju ‘u blagim južnim noćima rađaju iz morske pjene’, kako je zapisao jedan nadahnuti pomorac iz sastava istraživačke ekspedicije čuvenog španjolskog pomorca Ferdinanda Magelana (Fernão de Magalhães, 1480. – 1521.), Filipini postaju svojevrsno središte turističkih užitaka, zbog kojih su mnogi muškarci spremni da zapucaju preko cijelog svijeta sa potajnom nadom da će i njima pripasti dio tih nezaboravnih doživljaja.

Piše Ahmed Bosnić

Sa deset hiljada metara, iz beskrajnog prozračnog plavetnila kojim svakodnevno krstare ‘boinzi’, Filipinski arhipelag se doima čudno, poput bezbrojnih mrlja različitih oblika i veličina, utonulih u morska prostranstva kojima se krajevi ne mogu da naslute. Na pet hiljada metara ‘mrije’ postaju jasnije, plavkastozelene, a tirkizno more se smanjuje i nježno uokvirujući otoke na čijim se obrisima valovi bjelasaju u jednoličnom ritmu. Još niže, mnogo niže, iz vidokruga se gubi more, a kopno postaje ogromno, dominirajuće. Ispod vas nepregledni zeleni baldahin satkan od južnog rastinja, zatim se ukazuju nizovi poleglih, bijelih zgrada, krovovi, krovovi… i duga asfaltna pista…
NESTVARNA OPOJNOST: I ma koliko bili premoreni od dugog letenja, onoga trenutka kada stupite u bučnu aerodromsku zgradu, vaša čula će savršeno registrovati sve oko vas: i teški vazduh opterećen tropskom vlagom; i iznatiželjne poglede Filipinaca u hladnim banana košuljama, što iščekuju ko zna koga; i neobični prigušeni ženski smijeh, temperamentni razgovor nekog carinskog službenika,; i hladno mjerkanje dežurnih policajaca sa psima; i zvonak hod privlačnih stjuardesa, i dominirajući glas iz aerodromskih zvučnika…
A kada se ispred vas, kao u najljepšem snu, sa ispruženim vijencem satkanim od mirštjavih orhideja i cvjetova juga pojavi lijepa Flores Harsines, sve odjednom utihne i nestane u nekoj čudnoj i nestvarnoj opojnosti, izuzev lica preplanulog i mekog poput kadife, blagog osmijeha što obećava i očiju prepunih radosti i sreće, koje ćete pamtiti godinama kasnije, možda i onda kada vam se čitavo putovanje učini nestvarnim, kao događaj što se nekom drugom u životu zbio.
Fiores Harsines je turistički vodič i najčešće je domaćica hodoljubaca što dolaze iz europskih zemalja. Ima osmjeh koji nikada do tada niste vidjeli i pogled koji vam vraća nadu da u životu nije sve izgubljeno u nepovratnoj prošlosti. Prelijepa je. Nezaboravno prelijepa. Toliko je lijepa da o tome ima i zvaničnu potvrdu: na tradicionalnom izboru za najljepšu djevojku Filipina osvojila je laskavu titulu – Mis južnih mora!
Europljani je, kaže, zbunjuju svojim drskim, izazovnim i proždirućim pogledima. Kao da je žele samo za sebe, a ona je samo aerodromska domćica koja mirišljavim ogrlicama od orhideja i tropskog cvijeća izražava dobrodošlicu gostima iz dalekih zemalja.
– Ko zna koliko Europljana mi je do sada nudilo brak, haaa-haaa-haaaa… – smije se umiljatim glasom lijepa Fiores Harsines. – Traže mi telefon i mejl-adresu. Žele se fotografirati sa mnom. Pišu mi godinama nakon odlaska iz Manile, šalju razglednice, a neki zbog mene opet dolaze… A na Filipinima su većina djevojaka lijepe kao što sam ja…
To je tačno. U to sam se i sam uvjerio.

OTOCI SVETOG LAZARA: Dok govori, čini se, oči Flores Harsines gore neobičnim sjajem. Taj pogied i plamen što iz njih izbija pratiće vas za sve vrijeme boravka na ovom čudesnom arhipelagu sa 7.107 otoka: sa jednakom ljupkošću i dobrodošlicom on izbija i iz pogleda djevojaka koje srećete na ulici, iz očiju vještih prodavačica cvijeća i suvenira, igračica u noćnim klubovima i barovima, srednjoškolki i zrelih žena na čijim licima je život ostavio nježne pečate razigranog juga.
Taj pogled i vatromet života u njemu u prošlosti je zaluđivao znane i neznane moreplovce i bjelosvjetske pustolove, on je krotio hulje i osvajače, budio strast i unosio nemire u grudima umornih hodoljubaca i opičenih istraživača. Nerijetko je, svjedoči burna povijest, kreirao čak i historijske tokove ovog uzbudljivog podneblja.
Od onog dana kada je Europa saznala za Filipinski arhipelag i djevojke što se u ovom podneblju ‘u blagim južnim noćima rađaju iz morske pjene’, kako je zapisao jedan nadahnuti pomorac iz sastava istraživačke ekspedicije čuvenog portugalskog pomorca Ferdinanda Magellana (Fernão de Magalhães), Filipini postaju svojevrsno središte turističkih užitaka, zbog kojih su mnogi muškarci spremni da zapucaju preko cijelog svijeta sa potajnom nadom da će i njima pripasti dio tih nezaboravnih doživljaja.
A sve je počelo je početkom šesnaestog stoljeća…
Jedan od kasnijih kroničar čuvene Magellanove plovidbe oko svijeta, zapisao je u svom djelu:
”… Šestog marta 1520. godine Magelan i njegova iscrpljena posada opaziše zemlju i mnoštvo ‘praosa’, lahkih čamaca, koje su urođenici gurali u vodu kako bi im pošli u susret. Naišli su na grupu nepoznatih otoka, koja nazvaše Ladrones…”
Pošto su se osvježili tropskim voćem i povrćem i nauživali putanih užitaka, istraživači razviše ponovo jedra i nakon plovidbe od nedjelju dana dospješe do velikog arhipelaga kome dodaše ime Ostrva svetog Lazara, a koja su nam danas poznata pod imenom Filipini…

STRAVIČNA TRAGEDIJA: Iako Europljani dugo vremena nisu znali za njih, Filipinsko otočje su često posvećivali Kinezi i drugi trgovci iz Azije. Neki rob, Malajac, kojeg je Magelan doveo sa Istoka, poslužio mu je kao tumač. Tako je Fernando Magellan saznao da je ostvario svoj veličanstveni naum: dostigao je dužinu Otoka začina, koja su ležala južno od Filipina, obilježio je put novim i nepoznatim dijelom zemljine lopte i zapadnim putem došao do meridijana do koga su Portugalci dospjeli poznatim Istočnim putem.”
Nekoliko dana kasnije Magellanov trijumf se, međutim, pretvorio u stravičnu tragediju. Sklopivši savez sa ‘mavarskim’ kraljem sa ostrva Sebu, Magellan mu je ponudio pomoć u ratu koji je vodio protiv suparnika sa susjednog otoka. Uvjeren u europsko oružje i lahku pobjedu, slavni španjolski pomorac je postupio neoprostivo naivno: sa svojim ljudima iskrcao se na dugu pješčanu plažu na kojoj ga je u zasjedi sačekao ljuti neprijatelj. Nastao je težak i krvav okršaj prsa u prsa sa znatno brojčanijim i vještijim protivnikom, u kome se na kraju ugasio život slavnog Ferdinanda Magellana!
”Ubili su nam naše ogledalo, našu svjetlost, našu utjehu i našeg istinskog vođu” – zapisat će kasnije jedan očevidac tragičnog događaja.
Ali, ni tu, nažalost, nije bio kraj tragedije Magellanove ekspedicije. Posljednji čin odigrao se na otoku Sebu. Ostalo je, naime, zabilježeno da je lukavi kralj ovog otoka iste noći na gozbu pozvao dvadeset i devetoricu Magellanovih oficira, a kada ih je opio, organizirao je bezumno krvoproliće koje su izbjegla samo dvojica španjolskih pomoraca, koji su igrom slučaja na morskoj plaži vodili ljubav sa prelijepim otočankama…
Svoje današnje ime Filipini su, međutim, dobili tek dvadeset i dvije godine kasnije, a nazvani su tako u čast španskog princa Filipa II (Philip).
Skoro puna dva slijedeća stoljeća, svake godine će po jedna galija razvijati jedra i sa Filipina, tačnije iz Manile, polaziti na dugu i neizvjesnu plovidbu za Akapulko (Acapulco) u Španjolskoj. Sa sobom će donositi darove dalekih azijskih zemalja – tovare čaja i skupocjenih južnih mirođija, najljepšu svilu Istoka, zlato, dragulje, bisere i medžane i čudesne priče o prelijepim i stasitim kćerima pacifičkog otočja.

TO SE NE ZABORAVLJA: Iako se nalazi u ”vatrenom prstenu” u kome su zemljotresi i tajfuni dio otočke sudbine, noći na Filipinima znaju biti blage i tihe. I onog trenutka kada se na dalekom zapadu ugase posljednji rumeni pramenovi dana na izdisaju, u milionskoj Manili počinje novi život, raskošan i uzbudljiv, pun nekih jedva naslućivih obečanja koja ispunjavaju noćobdije i nagone ih na duga i nemirna lutanja ulicama, obilazeći barove i noćna sastajališta u potrazi za egzotičnim doživljajima koje nesebično nudi ovaj grad i ovo južno podneblje.
U uglednim noćnim lokalima, kao što su ”Nino”, ”Zvijezda juga”, ,,Luna,, ili ”Maksim”, goste pjes¬mom i plesom zabavljaju najljepše Filipinke, Vijetnamke i Haićanke, koje ovamo dolaze u brojnim plesnim grupama i umjetničkim sastavima. U mnogobrojnim barovima Manile plesaćete sa polunagim djevojkama južnjačke igre, a oni koji ni tu ne nađu dovoljno uzbuđenja i zadovoljstva, svakako će svratiti još i u brojne noćne klubove za masažu, u kojima će, udišući opijajuće mirise azijskih smola, doživjeti nezaboravne užitke.
Naravno, ni tu se ne iscrpljuju sve mogućnosti za dobar provod. Ovaj grad i ovo podneblje nude još bezbroj ideja kako doživjeti sve čari filipinske noći: u noćnim lokalima, u samoj luci, odvija se bučan život ispunjen žagorom i uzbuđenjima što sa sobom donose pomorci pridošli sa svih strana svijeta; na periferiji grada, u sjenci južnog rastinja, gdje su smještene pučke kladionice i lokali za igru i zabavu, u prostranim baštama ispunjenim tananim zvucima ‘havajki’, gosti plešu sve do ranog jutra, a na prelijepim bisernim plažama nad kojima su se nadvili ljupki restorani i plesne terase, noćobdije u ekstatičnom raspoloženju doživljavaju sav raskoš tihe i blage pacifičke zvjezdane noći.

GRAD KONTRASTA: Sa prozora moje sobe u hotelu ”Marko Aurelio” u Manili grad se doima kao da nema granica. Središte poslovnog svijeta sa visokim neboderima, uređenim parkovima, fontanama i avenijama podsjeća na azijske metropole. Tu je smješten i čuveni biznis-centar Makati, kojem bi po sadržajima i luksuzu mogao pozaviti i New York (Njujork), ali ako krenete dalje od centra grada spoznat ćete gotovo opipljivo siromaštvo i beznađe u nevjerovatnoj napučenosti u kjojoj svako traži svoju životnu šansu. U te dijelove grada strancima se ne preporučuje, a i Filipinci ih najčešće zaobilaze.
Saobraćaj u gradu je košmaran, a ulice tokom cijelog dana zakrčene. Dominiraju takozvani ”džipniji”, neka vrsta starinskih američkih modela išaranih živopisnim orijentalnim crtežima i bojama. Ali ako želite možete se voziti i u rikšama, na biciklima ili u improviziranim kabinicama motocikla sa tri točka, koje ovdje – kao i u Tajlandu – nazivaju ”tuk-tuk”.
Manila uistinu ima šta da ponudi svojim gostima. Želite li da posjetite Manila Ocean Park, jedan od najzanimljivijih i največih akva-parkova u Aziji, bogate šoping-centre, impozantne spomenike, prelijepe crkve i katedrale, sve je tu. Ali, ako želite, možete skoknuti i do Tagajtaja, najmanjeg vulkana na svijetu, udaljenog svega desetak kilometara od grada. Ipak, najzanimljivije je posjetiti kinesku četvrt sa bezbrojnim uličnim marketima u kojima ćete naći sve što se proizvodi na ovom svijetu. Cijene su bagatelne i začas ćete se opteretiti mnoštvom stvari koje niste planirali ponijeti sa Filipina.
* * *
Na odlasku, kao i pri prvom susretu sa ovim zanimljivim podnebljem, znajte, neke oči, neki pogled prepun vedrine i radosti, ostaće vam u nezaboravu još dugo, mnogo duže nego što je trajao vaš boravak na Filipinskom otočju.
A Flores Harsines, ionako, nikada nećete zaboraviti!…
A i zašto biste!…

Komentariši